Izvor: Slobodna Dalmacija
Hrvatska stranka prava od zadnjih parlamentarnih izbora tone sve dublje i dublje. Osnovni razlog za traženje ostavke je negativna percepcija Ante Đapića u hrvatskoj javnosti zbog koje predstavlja uteg koji ne dopušta HSP-u da zauzme mjesto na hrvatskoj političkoj sceni koje mu pripada. Osim negativne percepcije u javnosti, Anto Đapić ima negativnu percepciju i među članstvom Hrvatske stranke prava.
Na posljednjim parlamentarnim izborima HSP je ostvario katastrofalan rezultat i s osvojenim jednim mandatom u Hrvatskom saboru stranka je ostvarila najlošiji rezultat u svojoj povijesti. Anto Đapić cijelo vrijeme odstupa od programa i temeljnih načela HSP-a političkom trgovinom sa svim strankama na hrvatskoj političkoj sceni i u svim tim trgovinama biva izigran, što dodatno u hrvatskoj javnosti stvara percepciju o HSP-u kao stranci koja je nesposobna za vođenje ozbiljne politike, nego isključivo služi kao trgovačka stranka u korist pojedinaca u njoj.
TRGOVAC MANDATOM
Da bi se održao na vlasti u Osijeku, Đapić je koalirao sa HDSSB-om Branimira Glavaša i u tom razdoblju ima sve najljepše riječi za svog kolegu Glavaša, a nakon raspada te koalicije baca se u zagrljaj SDP-a i HNS-a i Glavaša u javnosti prikazuje najružnijim riječima.
Na zadnjim lokalnim izborima, željan vlasti, ulazi u koaliciju s HDZ-om i umjesto da prepusti mjesto kandidature za gradonačelnika mlađem i popularnijem kolegi Gordanu Matkoviću, donosi odluku da je on jedini i nezamjenjivi kandidat za osječkoga gradonačelnika i time ruši sve izglede HSP-a da ostvari dobre rezultate u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji.
Da primiri članstvo, tvrdio je da Gordana Matkovića nitko ne voli i ne želi, a Matković je na zadnjim lokalnim izborima svojim rezultatima pokazao upravo suprotno. Velika većina pravaških glasova otišla je Matkoviću, a Đapić je dobio glasove HDZ-a s kojim je bio u koaliciji.
Koaliranje s navedenim strankama koristio je u dnevnopolitičke svrhe, a istu koaliciju uvijek je htio preslikavati na razinu cijele stranke, što je neprihvatljivo. Zadnji primjer trgovanja jednim mandatom u Saboru potpora je mandatarki za sastavljanje Vlade RH Jadranki Kosor. Iza toga Đapić izjavljuje da je Danijel Srb potpisao potporu za sastavljanje Vlade, ali da HSP neće dati potporu novoj Vladi RH.
Ovo je stvarno očiti primjer ponižavanja inteligencije hrvatskog naroda i posebno članova i glasača HSP-a. Članstvo HSP-a nezadovoljno je nedemokratskim vođenjem stranke i provođenjem političkog nasilja nad legalno izabranim vodstvima HSP-a diljem Hrvatske. Naime, Anto Đapić vodi stranku po principu “Stranka to sam ja” i tko se suprotstavi mišljenju predsjednika, biva isključen iz stranke nelegalnim metodama, a organizacije koje otkažu poslušnost bivaju raspuštene.
“Neposlušni članovi” isključuju se preko odluka Časnog suda, koji se nije sastao od svog biranja na Saboru HSP-a, što potvrđuju i sami članovi Časnog suda. Na takav su način isključeni deseci istaknutih članova HSP-a iz svih dijelova Hrvatske. Zbog navedenih postupaka članstvo HSP-a sve odluke donesene od strane predsjednika, Predsjedništva i Časnog suda HSP-a u posljednju godinu i pol dana smatra nevažećim.
Anto Đapić iz stranke isključuje ljude koji su članovi stranke od njezina obnavljanja 1990. god., dok je on u isto vrijeme bio član osječkog HDZ-a i tek nakon svađe unutar HDZ-a dolazi u HSP. Također si uzima za pravo govoriti u javnosti da je on mene politički stvorio.
POMAŽEM OVISNICIMA
Moje bavljenje politikom započinje 1976. godine u emigraciji, kada ulazim u Hrvatski oslobodilački pokret (HOP). Godine 1979. umire mi otac u domovini i vlasti tadašnje Jugoslavije zbog mog političkog djelovanja zabranjuju mi dolazak na njegov pokop. U HOP-u sam aktivna cijelo vrijeme svog boravka u emigraciji, a 20. veljače 1990. godine postajem član HSP-a.
Na poziv predsjednika Tuđmana u rujnu 1990. ostavljam svoje dvoje malodobne djece u Kanadi i vraćam se u Hrvatsku kako bih dala svoj doprinos u stvaranju dugo priželjkivane, neovisne i slobodne Hrvatske. U to vrijeme dolazile su mi razne primamljive ponude za prelazak u HDZ, ali sve to odbijam i ostajem vjerna Hrvatskoj stranci prava.
Još za vrijeme svog saborskog mandata 2006. i 2007. god. na terenu sam smirivala strasti među članstvom koje je htjelo odlazak Ante Đapića, ali sam smatrala da nije dobro stvarati raskole u stranci koja je tada bila treća po snazi na hrvatskoj političkoj sceni i da ćemo stranku reorganizirati nakon parlamentarnih izbora u studenom 2007., kako je najavljivao i sam Đapić tvrdeći da će napustiti mjesto predsjednika stranke nakon parlamentarnih izbora. No, već javnosti poznatim metodama Đapić nakon poraza nije dao ostavku, a mene je prisilio na pasivizaciju.
Nakon tih događaja posvetila sam se humanitarnom radu u pomoći ovisnicima o drogama i mogu reći da me taj rad ispunjava zadovoljstvom jer oko sebe vidim konkretne pomake i vidim više rezultata nego sjedenjem u Saboru. U ovom trenutku nije mi želja ponovno ući u Sabor, kako to govori gospodin Đapić. Moje reaktiviranje u stranci je uslijedilo nakon uporna inzistiranja članova istinskih pravaša da pokušamo stranku podići iz pepela.
Moja jedina želja je podignuti stranku na noge i povratak na mjesto u hrvatskoj politici koje HSP-u i pripada, a to je najmanje treća stranka u Hrvata. Također smatram da su dva mandata u Saboru svakom političaru dovoljna, a u HSP-u dolazi vrijeme da u hrvatskom Saboru njegovi predstavnici budu mladi, visokoobrazovani i perspektivni ljudi. Zbog svega navedenog članstvo HSP-a traži sazivanje sjednice Glavnog stana HSP-a u rujnu sukladno izbornim rezultatima ostvarenim na zadnjim lokalnim izborima.
Svako sazivanje Glavnog stana koje neće uvažavati ove kriterije za članstvo HSP-a bit će nelegalno, a članstvo će tada uz potporu minimalno 70% članova HSP-a sazvati legalan Glavni stan i na njemu sazvati Opći izvanredni sabor HSP-a u listopadu 2009. Opći izvanredni sabor stranke mora biti proveden prema demokratskim metodama s više kandidata. I nikada nećemo pristati da se sabor stranke održi u okolnostima u kojima će Anto Đapić isključiti 70% članova i nakon toga već svojim isprobanim metodama sazvati sabor stranke s nekolicinom ljudi koje će raznim ucjenama i pritiscima prisiliti da daju potporu njemu ili njegovu nasljedniku Danijelu Srbu.
Mi istinski pravaši ne možemo pristati na feudalan način razmišljanja da je stranka feud koji prelazi iz ruke u ruku pa tako ne možemo pristati ni na određivanje nasljednika. HSP je demokratska stranka i za predsjednika može biti biran svaki njegov član, a ne “odabrani nasljednik”.
IMAMO PODRŠKU
Na kraju bih naglasila da Anti Đapiću ne negiram mnoge zasluge u vođenju stranke do 2005., no od tada, nakon što je stranka ojačala, raznim neprincipijelnim koalicijama ugled HSP-a počinje padati. Također smatram da je Anto Đapić 2008. trebao napustiti mjesto predsjednika stranke, a ostati saborski zastupnik jer bi na taj način više pridonio HSP-u. HSP je prije svega vlasništvo hrvatskog naroda i prvenstveno svoju politiku i program treba temeljiti na ostvarenju sreće i blagostanja hrvatskog naroda i hrvatske države. Na nama istinskim pravašima je da ta načela i ostvarimo. Uz ovu inicijativu stoji velik broj mladih i obrazovanih članova HSP-a, koji imaju viziju budućnosti stranke i hrvatske države, a u suradnji s nama, iskusnijim članovima takvu viziju treba pretočiti u djela.
Ruža Tomašić
Nema komentara:
Objavi komentar