Otvorenim pismom u utorak 18. kolovoza, javnosti se obratio predsjednik Županijske skupštine, HSP-ovac Antun Žagar. Pismo donosimo u cijelosti:
"Poštovani građani Grada Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije, uvažene pravašice i pravaši, dragi prijatelji.
Slika: Antun Toni Žagar u sredini
Uistinu mi nikada ni u pomisli nije bilo da ću jednog dana doći u situaciju obraćati Vam se na ovaj način kako bih morao demantirati neistine, gnjusne laži i podmetanja koja mi se u nekoliko mjeseci kontinuirano serviraju od strane Ante Đapića i njegovih poslušnika. Kao osobu koja se desetak godina aktivno bavi političkim radom u Hrvatskoj stranci prava ne vrijeđaju me te objede na moj politički integritet jer znam da dolaze od ljudi upitnih moralnih i ljudskih kvaliteta, ali me kao sina, kao oca, kao supruga i kao dužnosnika Hrvatske stranke prava obvezuju da u ime istine i u ime pravde na njih odgovorim. Ne radi se ovdje o sitnim dušama i samoproglašenim dužnosnicima koji pod dirigentskom palicom šefa raštimanog, privatiziranog orkestra razrješavaju, suspendiraju i iščlanjuju svakog ko za razliku od njih ima "glavu" i s njom se služi, niti je to priča o njima jer nisu je ni vrijedni, već se radi i priča je to o Anti Đapiću, političkom zombiju koji niti nakon svih svojih političkih, ljudskih i intelektualnih afera ne želi shvatiti niti se pomiriti sa činjenicom da je njegov lik, njegovo nedjelo i ime postalo ogroman teret opstojnosti Hrvatske stranke prava, te da mu je (želi li joj dobro) poslanje i sveta dužnost IZ NJE IZAĆI ODMAH !! Da znamo o čemu govorimo, za što se zalažemo i što od ove političke borbe očekujemo govori i nedavno ispitivanje javnog mijenja iz kojeg se jasno isčitava da je rejting Hrvatske stranke prava danas dno dna njenog postojanja, a statističko mjerilo popularnosti kreće se oko jedan posto. Za to nije kriv niti Šarić, niti Ćorić, niti Žagar, niti Tomašić već samo i jedino Ante Đapić i njegova poslušnička i interesna klika. Ne znam da li mi je više tužan ili smiješan zahtjev njegovih satelita kojih na svu sreću ima tek toliko da svi mogu stati u jedan mini-bus, a kojim traže da podnesem ostavku na mjesto predsjednika Županijske skupštine Vukovarsko-srijemske županije. Zaboravljaju ti dušebrižnici, ti isti koji su svoj izborni dan proveli udobno zavaljeni u svoje dvosjede i fotelje, da su me na mjesto predsjednika Županijske skupštine u vrijeme dok me je Đapić smjenjivao floskulom od navedenog razloga, postavili jednoglasnom odlukom svi tada prisutni vijećnici Županijske skupštine i da jedino ONI mogu raspravljati o meni, dati mi ili uskratiti povjerenje. Najoštrije demantiram bilo kakav moj financijski dug o kojem je bilo riječi na tiskovnoj konferenciji jer nije učinjen za moje osobne potrebe već za potrebe djelovanja i rada Hrvatske stranke prava Vukovarsko-srijemske županije, a kako nijedna Podružnica Hrvatske stranke prava, nijedno Županijsko vijeće nije pravni subjekt niti su mogli transferirati sredstva s računa Hrvatske stranke prava pa tako ni plaćati račune (za koje ne sporim da su većim dijelom i stvarni) jer su jedini koji su si to samoblagoslovili i koji su to mogli i trebali, bili Anto Đapić i središnjica Hrvatske stranke prava. Za ovih osam godina kako sam predsjednik Županijskog vijeća Hrvatske stranke prava Vukovarsko-srijemske županije iza mene nema niti jedne političke, financijske ili bilo kakve druge afere na čega sam izuzetno ponosan. Ono za što sam se uvijek zalagao, što čini temelj modernog političkog promišljanja, i za čega ću se i nastaviti zalagati i dalje, jeste i može biti samo hitna demokratizacija Hrvatske stranke prava, tolerantan dijalog, zajedništvo, ujedinjenje svih moralnih pravaša i pravaških opcija, povratak u stranku svih članova Hrvatske stranke prava koji su na isto tako brutalan način pamfletima Ante Đapića i njegovih ramenotapšača iz nje izbačeni samo zato što nisu htjeli biti njegove sluge, a radi se o časnim moralnim i poštenim ljudima. Dokaz tome je da nisu otišli niti u jednu drugu političku stranku već se strpljivo nadaju i iščekuju demokratske promjene u Hrvatskoj stranci prava koje su odbijanjem slijepe poslušnosti velikog dijela pravaša tezi "Stranka to sam ja" konačno otpočele".
Nema komentara:
Objavi komentar